Crkva koju je sagradio fra Bariša Drmić, čovjek koji je za života činio čudesa i umro na glasu svetosti, a koja je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, već stoljeće okuplja narod Božji, dajući mu snažnu duhovnu snagu koja se svakodnevno ispunja Božjom voljom.

Sveta je ovo zemlja i kamen od kojega je sagrađena ova kamena ljepotica podno Smiljevače, u mjestu istoimene župe Seonica. Ovih dana crkva postaje premalena da primi brojni vjerni puk, koji je svakodnevno ispunja do posljednjeg mjesta. U njoj se čovjek duhom jača i krijepi, uranja u molitvu i ponizno traži Božju pomoć i Majčinu zaštitu Nebeske Majke.

Posebna je bila ova večer – večer Velike subote. Obredi su bili prožeti Božjom providnošću, kao da svaki kamen ove naše crkve odiše molitvom. Narod je večeras molio u bdijenju i iščekivanju uskrsnuća Isusa Krista.

Obredi su započeli blagoslovom ognja na kojemu se pali uskrsna svijeća, a potom i njezinim blagoslovom. U procesiji je svijeća unesena u crkvu, dok je svećenik izgovarao riječi: „Svjetlo Kristovo“. Vjernici su potom upalili svoje svijeće na uskrsnoj svijeći. Dolaskom do oltara, svijeća je postavljena na svijećnjak, nakon čega je zapjevan hvalospjev svjetlu, koji je ove večeri pjevao fra Gabrijel Mioč.

U službi riječi čitana su čitanja iz Staroga i Novoga zavjeta.

U trećem dijelu obreda uslijedio je blagoslov krsne vode. Kako nije bilo djece koja bi primila sakrament krštenja, fra Sretan Ćurčić blagoslovljenom je vodom poškropio sve vjernike, kao znak obnove krsnih obećanja.

Četvrti dio bdijenja završio je euharistijskim slavljem. Tijekom pjesme „Slava“, oglasila su se crkvena zvona, koja su bila u tišini protekla tri dana.

Predvoditelj bdijenja i misnog slavlja, fra Sretan Ćurčić, nadahnuto je propovijedao o smislu života i smrti bez Uskrsa.

 Na kraju je svima koji su sudjelovali na bdijenju Velike subote i svima koji su ostali kod svojih domova starima, bolesnima i mladima čestitao Uskrs.

Bdijenje Velike subote svojim je pjevanjem uveličao Župni zbor Seonica.