Na Veliki petak Crkva se s posebnim poštovanjem prisjeća muke i smrti Isusa Krista. Na taj dan nema euharistijskoga slavlja; crkvena zvona ne zvone, a oltar ostaje ogoljen – bez križa, oltarnika, svijeća i cvijeća – kako bi se još snažnije istaknula dubina Kristove žrtve.

Vjernici se okupljaju u crkvi u sabranosti i molitvi, promišljajući o otajstvu Kristove muke. Kroz obrede Velikoga petka sudjeluju u liturgiji riječi, klanjanju križu, svetoj pričesti te činu ljubljenja križa.

Prije samog početka obreda pjevan je Gospin plač.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Seonici bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Mnogi vjernici ostali su izvan crkve te su obrede pratili u vjeronaučnoj dvorani i ispred crkve.

Obredi Velikoga petka započeli su procesijom iz sakristije prema glavnim crkvenim vratima, koju je predvodio župnik fra Sretan Ćurčić. Dolaskom pred oltar svi su se poklonili, dok je svećenik legao na pod i nekoliko trenutaka ostao u tišini, izražavajući duboku poniznost i sabranost.

Slijedila su čitanja Svetoga pisma, čiji je vrhunac svake godine navještaj Muke Gospodnje po Ivanu. Isusove riječi izgovarao je fra Gabrijel Mioč, riječi evanđelista prenio je Petar Bagarić, dok su ostale uloge pripale članovima Velikog župnog zbora Seonica.

Nakon homilije, koju je uputio fra Sretan Ćurčić, uslijedila je sveopća molitva vjernika.

Potom je pred oltar donesen prekriveni križ, koji je župnik postupno otkrivao izgovarajući riječi:
„Evo drvo Križa na kom je visio Spas svijeta!“

Nakon otkrivanja križa uslijedila je sveta pričest, a potom i čin ljubljenja križa.

Obredi su završili u tišini, u kojoj su se vjernici razišli noseći u srcu otajstvo Kristove smrti – tišinu u kojoj Bog progovara onima koji ga žele slušati. Spasitelj je umro kako bi nama otvorio put u život vječni