Nedjelja u ožujku, sunčana i topla, osvježena blagom južinom, za planinare je prava prigoda da se nakon zimske uspavanke krene nešto ozbiljnije u osvajanje novih vrhova. Snijeg se još dobro drži po vrhovima, dajući našim planinama gotovo alpsku vizuru.

Ipak, Orlovi su se ove nedjelje razletjeli na brojne strane. Neki su se zaputili prema toplijim krajevima Dalmacije, a bilo je i onih koji su osvojili snježnu i zametenu Čvrsnicu. Treća ekipa iz orlove obitelji odabrala je snježne vrhove mrkog Vrana.

Da ovom ljepotanu među planinama nisu skloni samo Orlovi pokazuje i činjenica da su ovaj omiljeni vrh osvojili i brojni drugi planinari iz raznih krajeva. U ljepoti planine Vran uživala je i mladalačka ekipa planinarskog društva Treskavica.

Uhodanom stazom još su se jednom utisnule gojzerice, ostavljajući trag poput potpisa ovjerenog planinarskim pečatom. Uspon na Vran ove nedjelje bio je pun pogodak. Probudio je uspavane mišiće, a pluća su udisala svježinu čistog zraka kojeg planina u izobilju daruje.

Ni snijeg nije bio prepreka u odnosu na volju, koja je bila sve jača kako smo se približavali cilju koji smo sebi zadali. Slike s vrha Vrana dosezale su daleko, prema brojnim vrhovima koji se poput vijenca nižu u jedno planinsko kolo. Pogled na snježnu Čvrsnicu bio je očaravajući, poput Snjeguljice koja se ogleda u mirnoj i bistroj vodi Blidinjskog jezera.

Uz mnogo fotografiranja i uživanja u pogledu, došlo je vrijeme povratka prema domu. Polagano, uz smijeh i brojne priče, Vran je ostajao iza nas, dok su njegovi vrhovi ostajali obasjani posljednjim zrakama sunca.

Po povratku u dom dočekala nas je jedna domaćinska kava i ugodna razgovoruša, za koju se pobrinula naša predsjednica.