Andrijica Šimić rođen je u siromašnoj obitelji u Alagovcu kod Gruda. Nakon što su osmanski poreznici opljačkali njegova oca, a kadija odbio pružiti pravdu, Šimić se odmetnuo u hajduke. Djelovao je na širokom području od Imotskog i Vrlike do Kupresa, Duvna, Mostara, Sarajeva i Travnika, napadajući osmanske karavane, trgovce i kiridžije.

Prema narodnoj predaji, pomagao je siromašnima – otkupljivao je zemlju, gradio kuće te darovao stoku i konje, zbog čega je ostao upamćen kao narodni junak i prozvan hercegovačkim Robin Hoodom.

Austrougarske vlasti uhitile su ga 1871. godine u Runovićima, a godinu kasnije u Splitu mu je suđeno na prvoj sudskoj raspravi na hrvatskom jeziku u Dalmaciji. Osuđen je na doživotnu robiju, no nakon 30 godina zatvora pomilovan je i pušten na slobodu.

I nakon izlaska iz zatvora ostao je legenda. Do kraja svog života obilazio je svoje prijatelje koji su mu pomagali u njegovom boravku i skrivanju od Turaka.

Kako povijest bilježi da je Andrijica Šimić bio na misi na blagdan sv. Ivana na Vukadinovu groblju u Omolju. Iako je bio vremešni starac, pričalo se, da je s lakoćom preskočio ogradni zid groblja što mnogo mlađi nisu mogli. 

Umro je 1905. godine u Runovićima, gdje je i pokopan, tik uz grob svog izdajnika Ante Garca,  čime se, prema predaji, ispunila njegova kletva – „Moje noge nad vašim glavama bile.”