U svetoj i tihoj noći, kada se nebo nadvilo nad Duvanjskim poljem, u Marijinom svetištu u Seonici okupio se vjernički puk kako bi dočekao rođenje Spasitelja. U kamenoj fra Barišinoj crkvi, ispunjenoj molitvom, vjerom i radošću, slavila se sveta misa polnoćka – susret Boga i čovjeka u otajstvu Betlehema.

Euharistijsko slavlje predvodio je fra Miljenko Šteko, uz suslavlje župnika fra Sretana Ćurčića. Mnogi koji nisu mogli stati u crkvu, srcem su bili jedno, sudjelujući u molitvi iz župne dvorane. Pjesma je te noći bila molitva – glas čitača Frame i Velikoga župnog zbora uzdizao se prema nebu, dok su božićni napjevi tiho odzvanjali Duvanjskim poljem, poput anđeoskoga navještaja mira.

Tamburaški sastav „Crvenice“ svojim je sviranjem unio toplinu i nježnost u slavlje, podsjećajući na jednostavnost betlehemske štalice. U toj noći rođenja, Crkva u Seonici pokazala se živom – u mnoštvu okupljenih vjernika, u ustrajnosti zornica, u srcima koja bdiju i mole.

To je Božji dar, plod duhovne obnove i vjernosti onih koji su ovu crkvu gradili ne samo kamenom, nego i molitvom. Zato je Božić svake godine sve dublji, radosniji i prožetiji vjerom – jer ondje gdje se Bog rađa u srcima, nada nikada ne prestaje.

S vjerom i radošću prenosimo drevnu čestitku naših predaka:
Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo.