Danas, na Pomenu, u tišini Oklanice, obilježena je 32. godišnjica pogibije trojice pripadnika Brigade kralj Tomislav. U tišini koja govori više od riječi, buketima cvijeća, zapaljenim svijećama i molitvom, prizvali smo njihova imena — imena uklesana u kamen i zauvijek upisana u pamćenje hrvatskoga naroda, kao svjedočanstvo nesebične žrtve darovane Domovini.

Prošle su trideset i dvije godine, a vrijeme ovdje ne prolazi. Kao da je bilo jučer. Eho ratnih dana još uvijek lebdi ovim prostorom, tražeći smiraj u blagom studenom danu. Dok pogled klizi preko hladne kamene ploče, u srcima oživljavaju slike zajedničkih trenutaka, patnje, nade i bratstva koje ni smrt nije uspjela prekinuti.

Naša se molitva danas sjedinila s vašim imenima. Izgovaramo ih tiho, s poštovanjem, kao zavjet da neće biti zaboravljena. Prijatelji, znajte — dok god ijedan vaš suborac kroči ovim svetim tlom, vi živite u našim sjećanjima.

Neka vašu žrtvu, položenu za svoj narod i Domovinu, Svevišnji Bog nagradi blaženom vječnošću. A mi, koji ostajemo, s nadom gledamo prema danu kada ćemo se ponovno susresti, okupljeni u zajedništvu, u krilu nebeske Majke, gdje nema boli ni rastanka.

Počivajte u miru Božjem u zemlji koju nam darova Bog i koju ste oplemenili svojom žrtvom.