"Rođendan mi je danas, navratite u župnu kuću na kavu, kolač i rakiju!"

-rekao bi na kraju mise zornice poslije blagoslova.

Nas puno, kuća mala a srce tvoje veliko.

Cili svit u njega je mogao stat'.

Nazdravili bi, bacili pokoju šalu, a znalo se i zapjevati.

Poseban si bio.

I svećenik

I čovjek

I brat i prijatelj.

Nezamjenjiv.

Ne rađaju se takvi često.

Stoljećima..

Znam da na nebu nema rođendanskih slavlja ni čestitki jer je slava Svevišnjega najradosnija, i o tom si uvijek govorio i učio.

Ali da znaš, sjetimo te se često.

Svaki dan ili svako drugi..

I čestitat ćemo ti rođendan, u mislima. Pružiti ti ruku i zagrliti. Zaželjeti ti pokoj vječni u krilu Očevu umjesto zdravlja i još svijeća na torti ovdje na Zemlji.

Popit ćemo kavu i pojest oblatnu i zapjevati Krist na žalu.

Ne znam hoćeš li nas čuti ali sretan ti rođendan.

Sigurno je pjesma tamo gore.

Umjesto svijeća nek ti svijetli vječna svjetlost, umjesto pune župne kuće i svih nas za stolom neka ti bude prostranstvo raja i radost anđela i nebesnika.

Nikad zaboravljen.

Odzvanja jeka riječi tvojih.

I moj će uskoro, falit će čestitka u pola 6 i tvoj blagoslov.

Ali pošto ti imaš "veze" na nebu znam da i gore moliš Boga da čuva tvoje Vinjančane.

Dobri naš Don Joko Blažević, počivaj u miru.

/Štefa Lončar Marić/