Prije nekoliko dana, taman uoči kiše i snijega, fra Sretan Ćurčić – naš pratar – prikupio je lišće uz ogradu na nekoliko mjesta u crkvenom dvorištu. Trebalo je to samo odvesti. Nakon jutrošnje zornice, u kratkom razgovoru s pratrom, Toma i Migo su dogovorili malu radnu akciju.

Ubrzo su se priključili i Darko, Ljubiša, Bože i Šimun. Došli su svi koji su mogli, a bilo je i onih koji su samo vidjeli da se radi pa su se odmah pridružili i dali ruke posla. Valjalo je pokupiti i natovariti svo lišće nagomilano duž ograde. A pratar, i on je bio od pomoći.

Za kratko vrijeme – jedva dva sata – sve je bilo gotovo. Četiri prikolice bile su potrebne da se sav teret odveze. Nije bilo do pratra: on je složnu ekipu počastio pićem, a kasnije i ukusnom meze.

Tako je veliko crkveno dvorište, nalik jednom velikom parku, ponovno zasjalo u svojoj punoj ljepoti.
Eh, nekad se i pratar treba poslušat.