Ivan Krajinović – Ićo rođen je 1966. godine u tihom Omolju kod Tomislavgrada, kao najstariji od petoro djece Luke i Mare rođ. Majić. Djetinjstvo je proveo između Omolja, Repušnice i Kutine, noseći u sebi toplinu doma, obitelji i rodnog kraja kojem se uvijek vraćao, ma gdje bio.

Kad je počela opsada Vukovara, Ićo nije dvojio. Dragovoljno se priključio HOS-u i zajedno s grupom kutinskih suboraca krenuo u obranu grada koji je u tim danima postao simbol otpora i žrtve. Na najtežoj crti – na Sajmištu – pokazao je svoju pravu veličinu. Hrabrost mu je bila tiha, ali ogromna; srce mu je bilo jače od straha. Pomagao ranjenima, ohrabrivao druge, mislio na sve – samo ne na sebe.

Ranjavanje ga nije zaustavilo. Završio je u bolnici, a nakon pada Vukovara odveden je na Ovčaru, gdje je 20. studenoga 1991. mučen i ubijen. U ekshumaciji je utvrđeno da je bio među prvima pogubljenima. Imao je samo 25 godina – život tek započet, a već položen na oltar Domovine.

Godine 2001. ispraćen je u Kutini, u suzama, tišini i ponosu jednog cijelog grada. U Omolju jedna ulica danas nosi njegovo ime, ali mnogo važnije — njegovo ime nosimo i mi, u srcu i u sjećanju.

Neka nikada ne utihne priča o hrabrosti i žrtvi Ivana Krajinovića – Iće.
Neka se nikad ne zaboravi njegov put, njegova ljubav i njegova žrtva.