U razdoblju od 6. do 10. listopada 1942. godine, prije osamdeset i tri godine, dogodio se jedan od najtežih zločina nad civilnim stanovništvom u Hercegovini tijekom Drugoga svjetskoga rata. U sklopu talijanske vojne operacije „Alfa“, četničke postrojbe iz mostarskog i konjičkog centra, koje su tada djelovale kao saveznici talijanske vojske, izvršile su masovni pokolj nad civilnim stanovništvom Rame i okolnih sela. Tijekom nekoliko dana ubijeno je više od tisuću civila, većinom Hrvata katolika i muslimana.
Smjerovi napada
Četničke su postrojbe prema Rami prodirale iz tri pravca:
- Prvi pravac vodio je od Jablanice prema Rami, zajedno s talijanskim vojnim jedinicama.
- Drugi pravac išao je od Jablanice preko Doljana i Sovića prema Gornjoj Rami.
- Treći pravac krenuo je od Drežnice preko Svinjače, s dva odvojka – jedan preko Omrčenice i Trebiševa prema Orašcu, a drugi preko Dugog polja i Risovca, gdje se spojio s pravcem Doljani – Sovići prema Gornjoj Rami.
Prva ramska sela koja su se našla na udaru bila su Maglice i Orašac, gdje su počinjeni masovni zločini nad stanovništvom. U tim i susjednim selima četnici su palili kuće, pljačkali imovinu i ubijali civile bez razlike u dobi ili spolu.
Stradanja stanovnika iz duvanjskog kraja
Kretanjem preko Svinjače, Omrčenice i Trebiševa prema Rami, četnici su ubijali i civile iz duvanjskog područja.
Na Svinjači je ubijen Mato Boras (r. 1923.), koji je pokopan na mjestu ubojstva.
Nedaleko odatle, na predjelu Krčevine, četnici su zatekli trojicu muškaraca iz Omolja koji su sjekli drva za ogrjev, te ih zaklali. Stradali su:
- Ante Krajinović – „Antić“ (r. 1913.),
- Ilija Krajinović (r. 1890.),
- Vinko Krajinović (r. 1889.).
Sva trojica pripadala su istoj obitelji, a pokopani su 9. listopada 1942. godine na Vukadinovu groblju u Omolju.
Na Omrčenici su četnici teško ranili Stjepana Primorca – Ćuća (r. 1883.), koji je nakon tjedan dana preminuo u teškim mukama. Pokopan je na livadi u blizini obiteljske kuće.
Andrija Ereš (r. 1899.) zarobljen je u svojoj kući te odveden prema Trebiševu. Njegovo tijelo pronađeno je mjesec dana kasnije, obezglavljeno, u vrtači kod Matine lokve u blizini Slanog doca, a pokopan je na groblju Lugave.
Svjedočanstvo o zločinu
O razmjerima počinjenih zločina svjedoči i brzojav koji je četnički vojvoda Petar Baćović uputio 23. listopada 1942. godine svom nadređenom, Draži Mihailoviću, u kojemu stoji:
„U operacijama Prozor zaklano preko 2000 Šokaca i Muslimana.“
Povijesni značaj i sjećanje
Četnički zločin u Rami 1942. godine predstavlja jedan od najstrašnijih događaja u povijesti ovoga kraja. Iako je proteklo više od osam desetljeća, uspomena na te dane i žrtve koje su položile svoj život u ovim planinskim krajevima i dalje živi u sjećanju potomaka.
Stradanja Omoljana i drugih civila na putu prema Gornjoj Rami trajno svjedoče o težini i okrutnosti tog vremena, ali i o potrebi da se istina sačuva, a žrtve nikada ne zaborave.
/slika četničkog pokolja prenesena iz drugih izvora/
