Nedjeljno jutro pokazalo se idealnim za šetnju prema Predivišću. Laganim korakom, ja /Bože/ i Zdravko preko Poda i Debelog vrata, zaustavljali smo se tu i tamo kako bismo fotografirali veličanstveno Omolje što se proteže ispod Orlovog kuka. Put nas je vodio makadamskom cestom, a nakon više od sat vremena hodanja stigli smo do našeg odredišta.

Dočekala nas je Kašina vikendica, sklonjena u hlad visokih stabala, poput oaze mira i tišine. Ispred nje, za svakog gosta, Kaša je pripremio šator s toplim natpisom: „Dobro nam došli.“

Uživali smo u predahu, okrepi i pogledu na Omolje iz tzv. ptičje perspektive. Fotoaparat je neumorno bilježio trenutke, a pogled mi je zastao na staroj kosi kovanici koja je obješena u krošnji divlje kruške, kojom je pokojni Darka kosio travnate površine Predivišća. Danas ona stoji kao nijema uspomena na neka davna vremena.

Kad smo se napokon umirili, odmorili i nasitili prizora, krenuli smo natrag prema selu. Polagano, istim makadamskim putem preko Debelog vrata, spuštali smo se noseći u sebi slike prirode i ljepote jednog nedjeljnog dana.